Materijal otporan na vatru je sačinjavan od visokog upora granula i praha materijala, niskog upora veze i drugih grupa, pa čak i svi oni su sačinjeni od granularnih i prahunih materijala, koje je potrebno konstruirati jakim rammingom.
Kako se materijal za nabijanje uglavnom koristi u direktnom kontaktu s rastopljenim materijalom, potrebno je da granulani i prahoviti materijali moraju imati visoku stabilnost volumena, kompaktnost i otpornost na koroziju, a oni koji se koriste u indukcijnoj peći također trebaju imati izolaciju.
Izbor veze za nabijanje materijala treba biti prikladan, nekima nisu potrebni vezeči, neki samo dodaju malu količinu fluksa. Acid ramming materijali obično koriste natrij silikat, etil silikat, silikagel i druge vezive. Među njima, suhi nabijajući materijal uglavnom koristi borat; alkalni nabijajući materijal obično koristi magnezij-hlorid sol i sulfat; također često koristi organsku materiju sa visokim sadržajem ugljika koji može formirati vezivanje ugljika pri visokoj temperaturi i privremenom vezivu. Materijal za suho ramming se dodaje sa odgovarajućom količinom fluksa koji sadrži željezo. Glauberova sol se obično koristi u hromiranim materijalima.
U odnosu na druge neobrisane refrakcije iste vrste, ramming materijal je labav u suhom ili polu suhom stanju. Gustom strukturom se može dobiti snažnim nabijanjem. Tek kada se materijal za nabijanje zagriše na temperaturu sinteringa, tijelo za povezivanje može imati snagu.
Nakon formiranja nabijajućeg materijala, mogu se usvojiti različite metode grijanja kako bi se promoviralo njegovo očvrsćivanje ili sinteriranje prema očvrslim karakteristikama smjese. Ako sadrži anorganske hemijske spojnice, može se ukloniti i ispeći nakon samootvrdljenja do određene snage; ako sadrži termoplastični karbonski vez, može se demouldirati nakon hlađenja i ima popriličnu snagu, a treba ga brzo zagrijati da bi se prije upotrebe napravilo kokirano; a veže koje ne sadrži otvrdnjavanje na sobinoj temperaturi često se sinterira sa kalupom nakon tampinga.









